Kali ja byў zusim khlapcom
Va ўskhodnim Mandalehi,
Ja z-za dzjaўchyny straciў son,
Prygozhajj, shto ta feja.
Shto vugal' valasy byli,
Shto zolata — sama.
«Sa mnojj za dvaccac' peraspi», —
Prapanavaў jojj ja.
Jana zirnula na mjane
(Nu jak bylo tryvac'!)
Cnatlivym junym galaskom
Prasila dvaccac' pjac'
1925
KONEC